Nasiha Pozder
Prvi korak je najvažniji. Pokret, riječ, djelo, mig… Sve to može biti korak kako pronaći motivaciju i ostvariti snove. A snove treba izazvati, za to treba hrabrost i onaj „crv“ koji vam ne da mira i koji pokrene stvari. Ponekad to izgleda nemoguće ili nedostižno, ali treba pustiti „crva“ da radi svoje. Kad se spomenu hrabrost, motivacija i taj prvi korak, afroamerička aktivistica za ljudska prava i krojačica po profesiji Rosa Parks je to učinila kao velika lafica.
Status ikone
Poznata je priča o njoj, jer je 1955. godine, na zahtjev vozača autobusa u Montgomeryju, odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku, što je do tada bilo pravilo i segregacija je praktično bila ozakonjena u Sjedinjenim Državama. Rosa je uhapšena i sudilo joj se zbog građanskog neposluha. Suđenje je trajalo 30 minuta, a Parks je bila osuđena na plaćanje globe u iznosu do 10 dolara, te još četiri dolara za sudske troškove. Njeno hapšenje i to apsurdno suđenje iz današnje perspektive zbog „građanskog neposluha“ rezultiralo je prvo bojkotom autobuskog saobraćaja u Montgomeryju, a potom i masovnim pokretom protiv rasne segregacije, a Rosa je u američkoj i uopće historiji dobila status ikone.
Onog momenta kada je ona, kao jedina žena u tom autobusu, odlučila da kaže – NE, pokrenuo se točak promjene, mada je to na prvu djelovalo nemoguće.
Svojim studentima govorim da je najvažnije da vjeruju sebi i da su oni sami sebi najveća planina koju moraju savladati. Sumnja i prepreka će uvijek biti. Grešaka također. Ponekad vam se i put kojim hodate ne sviđa, ali onda počnite praviti drugi, kako je to rekla velika country umjetnica Dolly Parton. Mi u Bosni i Hercegovini smo, također, imali velike žene koje inspiriraju.
Od kraljice Katarine Kosače, Rade Vranešević, Milene Mrazović, Vere Šnajder, Raze Mujanović, pa do mojih profesorica Vlaste Jelene Žuljić, Jasminke Dropić, a danas naše Lane Pudar. One su nam pokazale taj put, da se ovdje može uspjeti, bez obzira na to što su naši putevi ipak „neprohodniji“ od onih u razvijenim zemljama… Ali i to ima svoju draž. Što su prepreke veće, jednom kada ih savladate i uspijete, zadovoljstvo je veće.
Dakako, ambicija ne može letjeti sama. Ona nije dovoljna. Tokom karijere uvjerila sam se da je rad neophodan, uz mnoga odricanja, pa često najviše ispaštaju oni koji su vam najbliži. A podrška porodice, prijatelja i vašeg okruženja upravo može biti ključna na putu ka uspjehu.
Šta je izazov
Još jedna velika žena koja inspirira je glumica Jane Fonda. Njena životna filozofija bazira se na tome da ne treba biti savršen.
– Kasnije sam u životu shvatila da izazov nije biti savršen. Izazov je da budeš potpun – kazala je Jane.
Zanimljivo je da su Dolly Parton i Jane Fonda zajedno glumile u filmu „Nine To Five“ (Od devet do pet), u kojem se osvećuju seksističkom šefu. Dolly je napisala i naslovnu istoimenu pjesmu za film i do dan-danas je to jedan od najvećih njenih hitova. Raditi od devet do pet je vjerovatno samo jedna od stavki u formuli uspjeha. Uz to, treba prvo Pour myself a cup of ambition – natočiti sebi šolju ambicije, kako to sjajno pjeva Dolly u prvoj strofi…
Ono što je činjenica jeste da žena i nakon pet nastavlja svoj radni dan, samo u drugoj ulozi, a u toj ulozi – majke, partnerice, supruge, kćerke, prijateljice – važno je uživati. I zato neka je šolja ambicije i zadovoljstva uvijek što punija, a kada se isprazni, dopunite je tamo gdje je topla i slatka, uz one koji vas znaju nasmijati do suza, zagrliti najsnažnije, protresti kada treba, nađite vrijeme za knjigu, film, šetnju, trening, za ples ili samo šutnju uz one koji znaju šutjeti s vama i budite podrška samoj sebi i podrška jedna drugoj
Piše: Nasiha Pozder za “Azru Premium”
The post Motivacija: Od devet do pet uz šolju ambicije appeared first on Azra Magazin.